preskoči na sadržaj

Osnovna škola Bariše Granića Meštra Baška Voda

Login
Tražilica
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

ŠK. G. 2023./2024.





Korisni linkovi

Office365 Education



Agencija za odgoj i obrazovanje


CI SDŽ - Centri izvrsnosti SDŽ


EDIT CodeSchool



 Dabar - Međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja


e-Knjižnica




Portal za škole

Anketa
Kojih sadržaja biste željeli više na stranicama naše škole?






Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Forum



ŠKOLSKI BUS


 


 

Vrijeme

 
Nova lozinka

Hrabri telefon

Zaustavimo (elektroničko) nasilje

Sigurniji internet

Centar za sigurniji internet

 

Nauči sve o internetu!

 

Pet za net

Seksualna edukacija za mlade

Medijska pismenost

Medijska pismenost

Surfaj sigurnije

Sigurnije na Internetu

#SurfajSigurnije

Sigrunost bežićnih mreža

#SurfajSigurnije na društvenim mrežama

#SurfajSigurnije Mali pojmovnik

Kutak za roditelje
 
ADHD
(deficit pažnje /
hiperaktivni poremećaj)
 

ADHD (skraćenica od eng. Attention Deficit/Hyperactivity Disorder, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) je razvojni poremećaj ponašanja koji se pronalazi kod 8-10% djece školskog uzrasta. Iako još nije razjašnjeno zašto, ADHD je tri puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Još uvijek se točno ne zna kako nastaje ADHD sindrom, ali se smatra da ima biološku osnovu.

Djeca s ADHD-om su hiperaktivna, djeluju bez razmišljanja i imaju velikih poteškoća s usmjeravanjem i održavanjem pažnje. Ona vjerojatno razumiju ono što se od njih traži, ali pritom imaju velikih poteškoća u izvedbi željenog ponašanja jer npr. ne mogu mirno sjediti ili u dovoljnoj mjeri obraćati pažnju na potrebne detalje.

Naravno, velika većina djece (pogotovo one mlađe) povremeno se ponaša na opisani način, naročito ako su tjeskobna ili uzbuđena, ako im je dosadno, ako su pod stresom ili prolaze kroz velike životne promjene, ili ako su npr. gladna. Mnoga djeca se danas opisuju kao „hiperaktivna“, čime je taj izraz postao vrlo popularan. Ako je dijete živahno, prepuno energije, u stalnom pokretu, znatiželjno, brbljavo ... to još uvijek ne znači da je hiperaktivno u kliničkom značenju tog termina, odnosno da ima ADHD sindrom. Simptomi ADHD-a su prisutni tijekom duljeg vremenskog perioda i primjetni su u različitim djetetovim životnim okruženjima. Ti simptomi značajno utječu na djetetovo normalno funkcioniranje u školi, kod kuće i u društvu. Siguran odgovor na to ima li dijete ADHD može dati jedino stručnjak za mentalno zdravlje (dječji psiholog, defektolog i /ili psihijatar).

Djeca koja su nemirna, koja imaju problema s pažnjom i koja vrlo naglo reagiraju, mogu otežano uspostavljati kvalitetne odnose s vršnjacima i odraslima, kao i otežano se snalaziti u situacijama u kojima se očekuje pridržavanje pravila (npr. vrtić, škola, sportski treninzi ...). Djeca s ADHD-om često imaju malo prijatelja i bolno su svjesna svoje različitosti, izoliranosti i odbačenosti. Njihova impulzivnost i naglost mogu odbijati i djecu i odrasle. Upravo zbog toga takvoj djeci treba razumijevanje svih osoba iz njihove okoline, te pomoć i podrška.

Karakteristike djeteta s ADHD-om

ADHD sindrom se odnosi na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju odstupanja pažnje, praćena motoričkim nemirom i sklonosti impulzivnim reakcijama. ADHD je biološki uvjetovan poremećaj, izvan voljne kontrole djeteta i nije znak njegove „zločestoće“ niti „lošeg“ roditeljskog odgoja.

Dijete s ADHD-om može imati poteškoće na području (hiper)aktivnosti, pažnje i kontrole impulsa. Najčešći i najrašireniji tip ADHD-a uključuje kombinaciju svih triju navedenih komponenti.

1.    (hiper)aktivnost

  • Često trese rukama i nogama, meškolji se, vrpolji se i okreće na stolici
  • Često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi na mjestu (najčešće u školi)
  • Pretjerano trči, skače, penje u situacijama u kojima to nije prikladno
  • Ima poteškoća s tihom i mirnog igrom
  • Ponaša se „kao da ga pokreće motor“, stalno je u pokretu
  • Često pretjerano puno priča
  • Glasno je, viče, pjeva, priča
  • Lako se uzbudi
  • Naglo poseže za predmetima, stalno njima manipulira
  • Nemirno je i neumorno.

2.    poteškoće pažnje

  • ne posvećuje pažnju detaljima, radi pogreške zbog nemara
  • teško održava pažnju u zadacima ili igri
  • ostavlja dojam da ne sluša čak i kada mu se direktno obraćamo
  • teško mu je organizirati zadatke i aktivnosti
  • često gubi stvari potrebne za ispunjavanje zadataka ili aktivnosti
  • lako ga ometaju vanjski podražaji
  • teško se koncentrira
  • sporije je od druge djece u učenju novog gradiva i u izvršavanju zadataka
  • ima teškoća sa završavanjem neke aktivnosti ili zadatka
  • loše je organizirano
  • nema dovoljne sposobnosti planiranja
  • odsutno je mislima
  • nepažljivo je
  • ima poteškoća u praćenju uputa
  • pažnja je kratkotrajna.

3.    impulzivnost

  • ima poteškoća s čekanjem svog reda
  • brzopleto je, „istrčava“ s odgovorima i prije dovršetka pitanja
  • često prekida i ometa druge
  • burno emotivno reagira, nemajući dobar uvid u posljedice vlastitog ponašanja
  • djeluje prije nego promisli
  • prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu
  • ne može dočekati da netko dovrši radnju ili rečenicu
  • prekida razgovor
  • nameće se drugima
  • ne čeka upute
  • ne može pratiti pravila igre.
Kako roditelji mogu pomoći?

Pomozite djetetu usvojiti pozitivnije obrasce ponašanja. Većinu ponašanja dijete je usvajalo i izgrađivalo godinama, tako da je nerealno očekivati da ih može promijeniti „preko noći“. Uz ustrajnost i dosljednost roditelja, obrasci djetetovog ponašanja se mogu mijenjati u pozitivnom smjeru, čime će i roditelji steći realnija očekivanja. Umjesto dosadašnjeg ponašanja, strpljivo dijete podučavajte ponašanju koje želite. Djeca s ADHD-om najčešće ne reagiraju na kaznu na uobičajen način, već im često ono što roditelj smatra kaznom ustvari predstavlja nagradu (npr. prekidanje neke aktivnosti kako bi se vikalo na dijete, čime dijete dobiva pažnju koju želi). Ukoliko ste sigurni da ponašanje fizički ne ugrožava dijete, pokušajte ignorirati djetetovo neadekvatno ponašanje (npr. plesanje po sobi ili skakanje po krevetu). Ne zaboravite da dijete najviše uči „po modelu“, odnosno imitirajući ponašanja odraslih, zato budite svjesni vlastitog ponašanja. Npr. vikanje na dijete ga neće naučiti da ono ne viče. Zbog impulzivnosti i kratkotrajne pažnje, zbog kojih teže uče socijalna pravila i prepoznavanje socijalnih znakova, djeca s ADHD-om često imaju poteškoća u uspostavljanju prijateljstva. Pritom djeca trebaju dodatnu pomoć odraslih u usvajanju društveno prihvatljivih ponašanja, koja im se trebaju objasniti kroz jasnu uputu, bez kritike i na pozitivan način.

Promijenite način komunikacije sa svojim djetetom. Dijete s ADHD-om ima potrebu za što jasnijom komunikacijom, tako da umjesto dugačkih i „zakučastih“ objašnjenja koristite jednostavne, sažete i konzistentne upute. Tako dijete lakše može zaključiti što od njega očekujete. Pritom se svakako preporuča koristiti pozitivne upute (npr. „Molim te, uzmi svoj prljavi tanjur i stavi ga u perilicu suđa“) umjesto agresivnih i negativno formuliranih uputa koje samo prenose poruku da je dijete nesposobno i u osnovi nemaju pozitivan učinak („Nikad me ne slušaš kad ti nešto govorim, nemaš pojma  kako to napraviti!“). Važno je da roditelj bude jasan u vezi posljedica djetetovog ponašanja, ali odgovornost za promjenu leži ipak na samom djetetu. Jasnoća u komunikaciji se, između ostalog, postiže i kontaktom očima, jasnim i razgovijetnim govorom, smirenošću i odlučnošću, navođenjem razloga zbog kojih želite da dijete nešto učini, te izbjegavanjem prigovaranja, vikanja, raspravljanja, moljenja i emocionalne „ucjene“.

Stvorite rutinu. Dijete s ADHD-om profitira od stvorene rutine, strukture i predvidivosti školskih obaveza, kućnih zadataka i slobodnih aktivnosti. Svakog dana pokušajte slijediti isti ili barem sličan raspored dnevnih obaveza i rutina, od jutarnjeg ustajanja do večernjeg odlaska na počinak. Raspored stavite na neko vidljivo mjesto u stanu, učinite ga vizualno zanimljivim, kako bi vaše dijete u svakom trenutku moglo znati kad je vrijeme za igru, učenje i pisanje zadaća, spavanje, kućne obaveze, slobodne aktivnosti ...

Pomognite djetetu da se organizira. Svakodnevno ostavljajte odjeću, školske knjige i pribor te igračke na isto mjesto, kako bi smanjili vjerojatnost da će ih vaše dijete izgubiti. Djetetu je također bitno osigurati kutak za učenje u kojem ga ništa neće ometati. Ugasite uobičajena „ometala“ (TV, radio ili kompjuter), pogotovo ako vaše dijete piše zadaću ili uči.

Pomozite djetetu da razvije svoje samopoštovanje. Hiperaktivna djeca vrlo često sumnjaju u vlastite sposobnosti, što dovodi do razvoja niskog samopoštovanja i negativnog mišljenja o sebi. Samopoštovanje se može povećati pohvalama i primjećivanjem djetetovih osobina, uspjeha i ponašanja („Vidiš kako si uredno pospremio svoje igračke“ ili „Jako mi se dopada kako si nacrtao čovjeka“). Dijete također ima potrebu da njegov uloženi trud bude cijenjen, zato mu dopustite da sudjeluje u obiteljskim poslovima. Pritom se pobrinite da to budu one aktivnosti koje mu dobro idu i koje brzo može naučiti, što sve svakako doprinosi razvoju djetetovog samopoštovanja. Pohvaljujte svoje dijete, pogotovo neposredno nakon poželjnog ponašanja („Hvala ti što si mi pomogao pospremiti posuđe“), a konkretnu i specifičnu pohvalu pokušajte povezati s konkretnim ponašanjem („Sviđa mi se kako si danas pospremio svoj krevet“). Potrebno je ponašati se u skladu s dobi djeteta i ohrabrivati ga u njegovim samostalnim aktivnostima.

Ograničite mogućnost izbora. Djetetu ponudite izbor između dvije stvari (npr. dvije igračke, dva jela za ručak, dvije različite majice, dvije različite slobodne aktivnosti). Previše izbora kod djece s ADHD-om može izazvati previše stimulacije i neugodan i zbunjujući osjećaj „preplavljenosti“.

Informirajte se o ADHD-u. Čitajte, skupljajte informacije, povežite se s roditeljima djece s ADHD-om, razgovarajte s djetetovim učiteljima, potražite stručno mišljenje, savjet i podršku. Iskoristite sve vama dostupne mogućnosti podrške i informiranja. I budite na strani vašeg djeteta.

Preuzeto s portala skole.hr


Sigurnost djece na Internetu

Internet je velik izvor informacija, među kojima ima vrlo korisnih, ali i onih koje mogu biti opasne za djecu. Važno je da budete informirani o mogućnostima i opasnostima koje Internet donosi.

Elektroničko zlostavljanje prijetnja je koja dolazi putem Interneta. Uključuje bilo kakav oblik višestruko slanih okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka putem Interneta ili mobitela, kojemu je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način oštetiti dijete koje se ne može zaštititi od takvih postupaka, a prisutno je 24 sata na dan.

Odredite pravila ponašanja kojih se djeca trebaju pridržavati,od vremena provedenog za računalom, stranica koje posjećuju, prijatelja s kojima se dopisuju i sl.

Stalan kontakt s djecom i razgovor s njima najbolji su savjeti za zaštitu djece na Internetu.

Osim za djecu,postoje savjeti i za roditelje čijom primjenom omogućujete svom djetetu sigurnije korištenje Interneta:

1. Držite računalo u dnevnoj, a ne u dječjoj sobi.

2. Naučite dovoljno o računalima kako biste znali procijeniti što djeca na računalu rade.

3. Povremeno zajednički posjećujte internetske stranice kako biste se upoznali sa sklonostima i navikama svog djeteta na Internetu.

4. Ohrabrujte dijete da vas pita o onome što ne zna te potičite razgovore o sadržajima na Internetu.

5. Uspostavite pravila vezana za ponašanje na Internetu, zapišite ih i napravite dogovor sa svojim djetetom.

6. Savjetujte dijete da se nikad i ni pod kojim uvjetima ne sastaje s osobama koje upozna putem Interneta, osim u vašoj pratnji.

7. Saznajte lozinke korisničkih računa kojima se služi vaše dijete (e-mail, chat, blog i sl.).

8. Savjetujte djecu da na Internetu ne smiju ostavljati osobne informacije poput adrese, broja mobitela, punog imena i prezimena te sličnih osobnih informacija.

9. Povremeno utipkajte ime svoga djeteta u Google da vidite pojavljuje li se i na kakvim stranicama.

10. Upoznajte se s online prijateljima svog djeteta.

11. Uključite Roditeljsku zaštitu i Obiteljsku sigurnost u Windowsima (http://www.youtube.com/watch?v=eSVjc1zrZb4, www.carnet.hr/ictedu/edukativni_sadrzaji).

Informirajte se dodatno o navedenoj temi, posjetite stranice http://sigurnost.tvz.hr, www.carnet.hr/sigurnost, www.cert.hr, http://www.prekinilanac.org/show.jsp?page=121333 i preuzmite brošuru dijete i internet.


Markira li vaše dijete?

Markiranje odnosno neopravdano izostajanje znači redovito izostajanje s nastave bez dobrog razloga. Prema zakonu, sva djeca koja su upisana u školu moraju redovito pohađati nastavu.

Markiranje je veliki problem koji je trenutačno u porastu. Prema podacima Ministarstva obrazovanja, u prosjeku svaki učenik izostane gotovo dva tjedna iz škole. Najveći porast bilježi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Kako markiranje može utjecati na djetetovu i vašu budućnost

Markiranje je bitno jer:

  • Djeca koja markiraju ne postižu dobre rezultate na testovima, ispitima i ispitivanjima.
  • Ako je izvan škole za vrijeme nastave, vaše dijete ima više slobodnog vremena. Istraživanja su pokazala da ovo može voditi ka kriminalu i antisocijalnom ponašanju.
  • Vi ste, kao roditelj ili skrbnik, odgovorni za svoje dijete te mu zakonski morate osigurati da pohađa školu. Za slučaj da ono ne idu u školu, možete zaraditi globu ili čak sudsku tužbu.

Što učiniti ako sumnjate da vaše dijete markira?

Pokazivanje interesa za školskim životom i aktivnostima vašeg djeteta je vrlo važno kako bi izbjegli njegovo markiranja. Što se više angažirate kao roditelj oko njegova obrazovanja, vjerojatnije je i da će vaše dijete redovito pohađati školu te u tome uživati. Pobrinite se da uvijek imate vremena za razgovor o tome kako mu je u školi. Budite u kontaktu s učiteljima i ne propuštajte roditeljske sastanke. Također, pokušajte što je češće moguće pohađati školska događanja.

Ne čekajte da sitnice postanu veliki problemi prije nego li se obratite učiteljima. Ako sumnjate da vaše dijete markira, ne okrećite glavu. Ne štitite ga i ne smišljajte isprike. Škole su postale stroge po pitanju markiranja. Ako kažete da je vaše dijete bilo bolesno, dužni ste podastrijeti podrobne detalje o bolesti te potvrdu od liječnika, a kako bi sigurno utvrdili opravdanost njegova izostanka s nastave.

Pričajte sa svojim djetetom zašto izostaje s nastave. Neka djeca markiraju zato što ih druga djeca maltretiraju (slučajevi bullyinga), bilo u školi, bilo na putu prema školi. Ako je ovo slučaj i s vašim djetetom, onda je to nešto s čime se trebate pozabaviti i vi i škola.
Pričajte s učiteljem vašeg djeteta ili s pedagogom u školi. Oni će vjerojatno predložiti da zajednički poradite na planu kako pratiti njegovo prisustvo na nastavi. Ovo će možda značiti da ćete duže ostati u bliskom kontaktu sa školom vezano uz njegovo pohađanje odnosno nepohađanje nastave.


Pubertet - kako mu pristupiti s roditeljske pozicije

Pubertet je razdoblje značajnih hormonskih promjena koje dovode do razvoja sekundarnih spolnih obilježja te na kraju stjecanja reprodukcijske sposobnosti.

Vrijeme nastanka puberteta vjerojatno je genetski određeno, iako mnoštvo vanjskih čimbenika, kao što je opće zdravstveno stanje i ishranjenost, izloženost svjetlu i mjesto rođenja, može utjecati na početak i progresiju puberteta.

Nezdravi životni stil i nestabilno obiteljsko okruženje mogu pridonijeti ranijem ulasku djevojčica u pubertet, kažu britanski znanstvenici. Znanstvenici sve raniji ulazak u pubertet povezuju s povećanjem broja djevojčica koje imaju višak kilograma te s tim usko povezanim utjecajem hormona leptina kojeg proizvodi masno tkivo, ali i s izloženošću stresu u obitelji.

Poznato je da djevojčice koje ranije ulaze u pubertet češće pate od depresije te su sklonije pušenju i konzumaciji alkohola i droga.

Poznati dječji psihoterapeut Jesper Juul svojoj knjizi "Vaše kompetentno dijete" tvrdi da pubertet u smislu emocionalne krize djeteta u stvari ne postoji. Postoje samo roditelji koji se ne mogu prilagoditi činjenici da im dijete odrasta i mijenja potrebe, pa tu svoju neprilagođenost projiciraju na dijete i nazivaju - pubertetom. 

Kako pomoći kao roditelj?

  • Jedna od najvažnijih lekcija je ta o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, a na njima je da preuzmu odgovornost za nastale posljedice.

  • Odolite davanju savjeta, osim kada adolescent to od vas traži. Što manje savjeta dajete, to će dijete više željeti razgovarati s vama.

  • Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost.

  • Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

  • Očekujte nedosljednost od vašeg adolescenta. On proživljava zbrku emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.

  • Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.

  • Dozvolite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako vi brinete sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.

  • Ako se kućna pravila otvoreno izlože i dozvoli se rasprava o njima često se smanjuje sukob između roditelja i adolescenata. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i adolescentima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.


Prepoznajte znakove nasilja kod svoje djece

Nasilje među djecom može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, uništavanja stvari… Može uključivati neugodne komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini.

Nasilje se među djecom najčešće događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorima koja nisu pod kontrolom nastavnika i drugih odraslih osoba. U nekim se slučajevima može događati i u razredu pred drugom djecom koja iz straha, nezainteresiranosti ili nedostatka suosjećanja ne priskoče u pomoć žrtvi.

Mogući znakovi nasilničkog ponašanja kod školaraca su:

  • Imaju lošiju pažnju i koncentraciju

  • Često ometaju školske aktivnosti

  • Imaju loš uspjeh u školi

  • Često upadaju u tučnjave s drugom djecom

  • Na razočaranja, kritike i zadirkivanje reagiraju iznimnom ljutnjom, krivnjom i osvetom

  • Često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice

  • Imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja

  • Sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti

  • Konstantno se suprotstavljaju odraslima

  • Zadirkuju i draže životinje

  • Osjećaju se frustrirano

  • Djeluju kao da ne suosjećaju s drugima.

 

Mogući znakovi nasilničkog ponašanja u adolescenata su:

  • Ne poštuju autoritete

  • Nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih

  • Probleme rješavaju nasilnim ponašanjem

  • Postižu loš uspjeh i izostaju iz škole bez razloga

  • Isključuju ih iz škole

  • Uzimaju alkohol i droge

  • Sudjeluju u tučnjavama, krađama i uništavanju javnog vlasništva.


Internetski servis za roditelje djece s poteškoćama u razvoju

Hrvatska udruga za rane intervencije u djetinjstvu je na stranici www.ranaintervencija.org pokrenula internetski servis, koji roditeljima  djece s poteškoćama u razvoju ili sumnjom na razvojno odstupanje, nudi mogućnost postavljanja pitanja te dobivanja stručnih odgovora.

Roditelji putem navedenog internetskog servisa mogu riješiti nedoumice i skratiti vrijeme u traženju konkretnih informacija o servisima koji postoje u mjestu stanovanja.

Pitanja se upućuju putem e-maila, a istim putem dolazi i odgovor od stručnjaka koji odgovaraju na pitanja temeljem svog iskustva.

Informacijski i referalni centar namijenjen je obiteljima djece s razvojnim teškoćama ili sa sumnjom na njih, ali i stručnjacima.

Preuzeto s portala skole.hr


Prezentaciju pod nazivom Domaća zadaća bez suza pripremila je za roditelje pedagoginja Dragana Šućur.
Preuzmite prezentaciju



preskoči na navigaciju